| Meni |
|---|
| Istorijat |
|---|
- Tai Chi Chuan - Taijiquan - T'ai Chi Ch'uan - Tai Chi -  Nježna kultivacija unutrašnje snage UMJETNOST GRACIOZNIH POKRETA |
| Chi -- Či -- energija, životna snaga, dah; organ = pluća |
| Za čistiju krv, bolju cirkulaciju krvi i limfe, bolju inervaciju nerava. |
Tai Či Čuan je, po legendi, nastao u kineskom hramu Šao Lin, a tvorac je taoistički monah Chang San Feng , a po drugoj legendi, Tai Či Čuan je stvorio majstor borilačkih vještina iz sela Cheng, sredinom 17 vijeka. Većina kineskih majstora vjeruje da je Tai Chi , kakvog ga danas poznajemo, postoji više od 300 godina (?) i da se nastanak ne može pripisati nijednoj osobi. Činjenica je da se Tai Či masovno vježba u Kini kroz vjekove, i kao borilačka vještina i kao vježba koje "inicira" zdravlje. Podesan je i za mlade i stare, muškarce i žene, zdrave i bolesne.  sifu Howard Chuck Tai Či Čuan kao vježba za zdravlje poboljšava protok unutrašnje energije kroz tijelo i ističe korektnu formu izvođenja svih pokreta i osjećanje svih pokreta. Vježba se vrlo sporo i nježno - ne postoji opasnost od povreda. Kompletno ne uticajan ali ipak uključuje čitavo tijelo te promoviše snagu, izdržljivost, fleksibilnost, te kali zglobove. Cijelo tijelo se kreće po principu jednoga , bez trzanja, skladno. Tai Či povezuje tijelo i um, povećava koordinaciju i balans. Vježbač razvija lake i pouzdane pokrete. Moglo bi se reći da Tai Či vraća zdrav um u tijelo. Taoistički monasi su osjećali da je stagnacija uzrok starenja i bolešljivosti a priroda se kreće neprestano a kretanje sprečava stagnaciju. Tai Či Čuan je stvoren kao borilačka umjetnost/sistem pokreta i disanja kojim se vježbaju svi zglobovi i velike grupe mišića, dok kroz njih cirkuliše Chi-unutrašnja energija čovjeka koja sprečava ili ublažava bolest i debilnost. Tai Chi se izvodi sporo, suptilno, izjednačeno i smisaono sa isticanjem kontinuiteta pokreta bez prekida i pauze . Kinezi upotrebljavaju metaforu o izvlačenju silka iz čaure :ako ga mirno izvlačiš, neće se zaplesti, ako ga izvlačiš prebrzo ili presporo, končić puca. Kroz vežbu, tijelo ostaje meko i opušteno jer se tenzije suspenzuju od vrha glave a zglobovi se miču kao da su povezani koncima. Um je centriran na svaki pokret ocenjujući poravnanje i ispravnost forme, fokusirajući se na osjećanja protoka od suštinskog do nesuštinskog u svakom pokretu, braneći se od poremećaja i rastrojstva. Disanje je sporo, izjednačeno i kroz nos; udisati za vreme kontrakcije i izdisati za vreme širenja forme.  sifu Howard Chuck, Tai Chi Academy U Tai Či Čuan-u, vi se uvjek krećete, ali pod stalnom i kompletnom kontrolom. Nema prenaprezanja, ni nepotrebnog napora. Čitavo tijelo se kreće kao jedna celina, sa dijelovima tijela izbalansiranih u kružne i nježne pokrete. Stalno kretanje, stalno okretanje, stalna promjena u suprotno -- noga koja podnosi težinu postaje "šuplja" (bez težine ), ruka koja je bila iznad kruži dole, dok druga ruka kruži gore da zauzme njezin položaj. To nisu samo pokreti ruke, ramena i noge : struk kontroliše pokrete, i pokreti ruke, ramena, noge vode ili prate okrete tijela. Težina se menja neprekidno, izjednačeno i pod kompletnom kontrolom do kraja vežbe, odmarajući se, na kratko, ali je kompletno na jednoj nozi ili na drugoj , već kako se odvija idući element vežbe. Kao borilačka umetnost, Tai Chi upotrebljava teoriju "4 unce snage protiv 1 tone sile" , da odbije napad protivnika bez potrebe za svojom silom a protiv sile protivnika. Tai Chi upotrebljava protivnikovu energiju protiv protivnika , dok Tai Chi vežbač se vrlo malo napreže ili bez sile kontroliše protivnika. Tamo gde protivnik napada Vi postaje "nematerijalni" , gde je protivnik slab Vi napadate. Izvor : taichiacademy.com Stilovi (osnovni) Tai Chi Chuan : Yang, Chen, Wu, Wu-Hao, ili Sun Yang ( muški princip, čvrstina, istrajnost, dominacija, smjelost, hrabrost, agresivnost, organ = srce) stil Tai Či Čuana ( Veliki Ultimativni Boks ) je najpopularniji i najrasprostranjenjiji stil. Milioni ljudi ga svakodnevno uče i vježbaju širom planete.  Svaki dan, milioni ljudi koji su zaista svesni svog zdravlja, i uživaju vježbajući i dobijaju na zdravlju i tijela i uma , iz ovog nježnog i prefinjenog sistema uvećanja vlastite energije, samoodbrane i treninga fizičke ravnoteže. Yang stil Taijiquan je i vežba za zdravlje i samoodbrambena vještina ( kao i svi drugi stilovi ) Tai Či Čuan-a i u poslednjih 160 godina je prenesen širom svijeta od svojih izvornih tvoraca i multi-talentovanih instruktora , koji su ga i mjenjali i prilagođavali potrebama brzog, modernog života. Tai Či Čuan je nastao u hramu Šao Lin, u Kini, kao potreba monaha koji su dugo meditirali te tjelesno postajali vrlo slabi . Tai Či Čuan se smatra kao podsistem Kung Fu-a , ali ne kao borilačka vještina već kao sistem vježbi koja krepi duh i tijelo i vraća, oporavlja i obnavlja snagu, vitalnost, energiju tijela i uma. U sadašnjici se uglavnom upotrebljava za oslobađanje od stresa i sl., a zvanično je priznat (kao i Yoga) da je promoter i stimulator boljeg zdravlja. Brojne škole su osnovane po Americi i Evropi, i mnogo studenata i profesionalaca drugih vještina je bilo privučeno ka ovoj unutrašnjoj borilačkoj vještini, njezinoj istočnjačkoj filozofiji, dobrobitima zdravlja, i harizmatičnim učiteljima. Ti ljudi su , sa ogromnim entuzijazmom, osnivali škole po čitavoj planeti, upravljali radionicama Tai Či-ja, i tako prenosili vrednosti Tai Či Čuana. U svijetu postoji mnogo knjiga , DVD i sl. na temu Tai Či Čuan-a. Yang porodica je živela na sjeveru Kine a kao osnivač Yang Stila se navodi Yang Lu-Chan (1799-1872). On je , u svojoj mladosti, studirao Kung Fu i Tai Či Čuan - Čen Stil, a posle se preselio u Peking, gde je razvio Yang Stil. U to vrijeme, ovu umjetnost-vještinu nazivaju Zhan Mian Quan (pamučni boks), Ruan Quan (meki boks), ili Hua Quan (transformacijski boks)- [Fu Zhongwen, 1963]. Njegov treći sin, Yang Jiang-Hou (1839-1917) je modifikovao stil svoga oca a bio je majstor borbe sa hladnim oružjem (koplje i sl.) Njegova dva sina Yang Chao-Hsiung (1862-1930) i slavni Yang Cheng-Fu (1883-1936) su nastavila da uče Tai Či Čuan te su ga i mjenjali. Taj stil je Yang Chao-Chin. |
   |
| Yang Cheng-Fu ( 1883-1936 ) Yang Stil - Duga Forma Vrlo uticajan instructor Yang Stila u Kini |
|
Najviše zasluga za rasprostranjenost Yang stila ima Yang Cheng-Fu, čiji su rođaci podučavali Tai Chi Chuan u južnoj Kini, Hong Kongu i Tajvanu, a mnogo učenika Yang Chen-Fu-a su bili priznati autori knjiga i publikacija o Tai či čuan-u, kao što su Cheng Man-Chi'ng (1901-1975), Fu Zhong-Wen (1903-1994), Tung Ying-Chieh (1890-1964), Chen Wei-Ming (1881-1958), Yang Sau-Chung (1910-1985) i mnogi drugi. Yang Chen-Fu je imao tri sina koja su učili i razvijali tai Či Čuan : Yang Zhen-Ming (1911-1985), Yang Zhen-Ji (1922-), and Yang Zhen-Duo (1926-). Yang Yun , unuk Yang Zhen-Duo-a, je nastavio sa tradicijom podučavanja Tai Či Čuana u 21. veku. Yang Stil Tai Chi Chuan je kompleksna zdravstvena vježba-borilačka vještina sa nekoliko nivoa. Može se vježbati u visokom, srednjem i niskom stavu. Popularna je zbog nježne kultivacije unutrašnje snage, umirujućeg efekta, gracioznosti i divne koreografije. Podrazumeva forme duge i kratke i brze ruke, sablje, štapa, vežbe za dve osobe i sparing... Yang stil, kao unutrašnja borilačka umjetnost (Nei Jia Quan) je zasnovana na jezgru praktičnih principa : relaksacija (Song), kružni pokreti, borilačka primena, ukorjenjivanje (Gen), kretanje iz struka (Yao), dah i svježina (Yin), energije. mekoće (Rou), proticanje i nezauzimanje, dobro raspolaganje vremenom i koordinacija, punoća i praznina, duboko i koordinisano disanje , mirnoća i utišavanje (Jing), um/volja (Yi) , vođenje pokreta tijela i sl. Većina ljudi uče formu duge ruke koja je kompleksna. Ako naučite 3 pokreta sedmično, Vi dobro napredujete. |
Izvor : Egreenway.com |
Prevod i modifikacije : Preokret |
